"I kad oni (sihirbazi) mađioničari baciše, Musa uzviknu: Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti (sejubtiluhu), jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije." (Yunus, 81)
Iz ovog i drugih ajeta se vidi da je sihr laž i djelo pokvarenih ljudi, onih koji svađu, smutnju, nered čine na zemlji (mufsidun).
Ibn Arebi smatra:
Pošto Kur'an nije objavljen sa hareketima (znacima vokala), onda bi se konsonanti riječi sihr (s, h, r) mogli pročitati i sehar (zora). On time hoće da kaže, da, kako god se pri pojavi rane zore ne zna tačno granica između noći i dana, tako se isto neupućen čovjek nemože orijentisati da li je sihr laž ili istina.
A Šejh Abdulgani Nablusi u svom "tumaču snova" kaže: Ako čovjek sanja ranu zoru, on je ili
opsihren ili počinio veliki grijeh zbog koga bi morao tražiti oprost od Boga u zoru (velmustagfirine bil-eshar- oni koji u zoru traže oprosta - Ali-Imran, 17).
Ako je sihr laž, kako onda može naštetiti?
Upravo laž, a ne istina, šteti. Oni koji govore istinu i žive istinom, biće potpomognuti na ovom i nagrađeni na onom svijetu, a od istine nema štete ni njima ni drugima. Musliman ne može zanijekati postojanje sihra. Ko to učini, on niječe kur'anski tekst (nass) i izlazi iz imana, kao i onaj ko čini sihr. Zar ljudi ne vide sve veći broj neuropsihijatrijskih bolesnika i nemoć neuropsihijatrije u njihovom liječenju? Pogledajte samo koliki uticaj na ljude danas vrše masmediji, šund literatura, pornografija,... Ko ima informaciju, piše Makluan ima "istinu", ima svoje sljedbenike. Kakva je to sila koja toliko opčinjava ljude? Pogledajte koliko je ona daleko od Božijeg puta i vjerskog morala! Osim toga, i u pojavnom svijetu imamo otrove, kao što je sihr otrov duševnog svijeta. A kao što imamo fizičke bolesti, tako imamo i bolesti duše, pa kako god se moramo čuvati i liječiti od bolesti tijela, tako se moramo čuvati i liječiti od bolesti duše.
Užeta (hibal) koja su spomenuta u Kur'anu (npr. Aš-Šuara, 44:,,1 "oni (sihirbazi) pobacaše užeta svoja") simboliziraju mreže ideja, osjećanja i asocijacija u koje čovjek može upasti. Interesantno je da se ista riječ, habl, sing., upotrebljava u suprotnom značenju.
"Svi se čvrsto Allahova užeta držite." (Ali-Imran, 103)
U ovom kontekstu, to znači: Da biste se očuvali duševnih bolesti, držite se Allahova užeta spasa, tj. ispunjavajte Allahove propise da biste spriječili duševne bolesti, ili: da biste se zaštitili od sihra svake vrste. I ovdje kao i u medicini važi pravilo, bolje spriječiti nego liječiti. To znači da musliman mora da se abdesti, klanja, kupa se, tj. ne hoda džunub i općenito prljav, posti, daje zekat itd. Zato je Allah dž.š. rekao da je islam uputa i lijek (šifa'a) za čovjeka, u najširem pa i u kontekstualnom smislu riječi.
Ako je Bog svemoćan, kako mi može nauditi sihr?
Ovo je dječije pitanje. Istina je: La havle ve la kuvvete illa billah - Nema snage ni moći osim u Allaha! Ali, Bog dž.š. je uspostavio svoje zakone (sunnetullah) i On ih neće izmijeniti zbog našeg neznanja. Ako bismo gornje bukvalno shvatili, a ne u duhu Kur'ana i Hadisa, onda se ne bismo trebali bojati tjelesne bolesti, na primjer:
Šejh Abdulhalim Mahmud u svom djelu "EI-Fetava" kaže: Svaki musliman mora vjerovati u La faile illallah, a to su značenja riječi: La havle... Međutim, ako ti se zapali kuća, dužan si zvati u pomoć, ali time nećeš počiniti širk. Tako je i u oblasti sihra i džina. Čovjek ne čini širk ako se liječi od sihra, pod uslovom da ide putem Kur'ana i Sunneta. Obično se ljudi zavaravaju. Zadovoljavaju se zapisom, a ne prilaze sistematskom spriječavanju i liječenju od sihra.Može se desiti da zapis djeluje jedno vrijeme, ali to nije potpuno liječenje. Mi, dakle, ne niječemo uticaj zapisa i hamajlija, već ukazujemo na nesposobnost onih koji se bave tim stvarima i koji su to pretvorili u biznis. Svima bismo preporučili da, ako već odu da im se zapiše, prvo provjere u kolikoj mjeri onaj koji se bavi "zapisivanjem" živi po islamskim propisima.
Mnogi ljudi sami sebi pripremaju sihr.
Evo kako: u svojim stanovima drže stvari (pornografiju, mokraću, neoprano posuđe, oštećeno posuđe, dakle opću prljavštinu i drugo), zatim ne klanjaju, ne uče Kur'an, ne spominju Boga, ne kupaju se kad su džunub, psuju ili izgovaraju ružne riječi itd.čime čine ezijjet meleke. Poznato je da postoje meleki koji su zaštitnici ljudi, ali koji ih u određenim situacijama napuštaju. Muhammed (ص) kaže: "Kad čovjek prouči neku suru iz Kur'ana, Allah dž.š. zaduži meleka da ga čuva." Ako mnogi naši muslimani ne znaju ni učiti, ni abdestiti se, ni klanjati, ne poste i zekat ne daju - kako onda mogu biti zaštićeni od sihra i kako im se može pomoći? Ko im je kriv za njihovo neznanje? U životu su mogli da nauče bezbroj šahovskih kombinacija, pročitaju mnoštvo knjiga, ostave bezbroj sati uz radio i TV, itd., a nisu se postarali da nauče najosnovnije stvari iz islama (abdest, klanjanje i učenje Kur'ana), za što je potrebno relativno malo vremena. Sihr se, kao što je poznato, može staviti u hranu i piće i tako štetno djelovati na organizam, a ponekad preko organizma na dušu (psihu). (U neuropsihijatriji postoji posebna disciplina koja, analizirajući somatske (tjelesne deformacije, dijagnosticira o kojoj se vrsti psihičkog oboljenja radi). Zbog toga nam je Kur'an kazao (taj propis mi smo gotovo u potpunosti zanemarili!) da pazimo gdje jedemo (i šta jedemo):
"Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kućama vašim, ili u kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama amidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg." (Nur, 61)
Ipak, ljudi, kad ih, Bože, sačuvaj, muka natjera, pitaju šta da uče iz Kur'ana. Oni koji su došli tevbe, klanjaju svaki vakat namaza, kupaju se, hrane i piju prema islamskim propisima, poste, zekat daju, Kur'an uče - treba da uče, ukoliko ih šta od navedenog snađe, sure Muavezatejn (Felek i Nas), i to 41 put (spojeno) tri, pet ili sedam dana. Oni koji ne ispune gornje uslove, ne stvore, dakle odbrambene mehanizme od svake vrste sihra, malo će šta naći. Te dvije sure, Felek i Nas, objavljene su u periodu postavljanja sihra lično poslaniku Muhammedu (ص).
VRH STRANICE