Brak je s džinima moguć i obratno. Dokaz je u Al-Isra', 64: " ... i udruži im se u imecima i djeci".
Ibni Abbas kaže: "Kada čovjek priđe ženi a ona je u hajzu (menstruaciji), pretekne ga šejtan i ona zanese dvopolca (hemofrodita), tako da su hemofroditi djeca džina". Ovo je priča hafiz ibni Džerir.
Vjerovjesnik (ص) je zabranio brak s džinima. Upitan je Malik ibni Enes r.a., naime, neko mu je rekao: -Ima ovdje jedan muškarac od džina i traži da stupi u brak s jednom robinjom tvrdeći da mu je dozvoljeno, na što je on odgovorio: "Ne vidim u tome nešto loše u dinu, nego kad žena postane trudna: pitaće ko joj je muž, a ona će reći od džina, te će tako nastati fesad (nered) u islamu."
Nema istinske ljubavi između ljudi i džina, kao što je moguća u ljudskoj vrsti, jer je čovjek stvoren od zemlje. a džini su od vatre i to je jedno trajno neprijateljstvo, pa pošto su džini od vatre. a vatra je nama neprijatelj što se vidi u hadisima, koji prenosi Ebu Musa rekavši da je izgorjela jedna kuća u Medini i njena čeljad, pa je taj događaj ispričan Vjerovjesniku (ص) pa je on rekao: "Zaista vam je vatra neprijatelj, pa kada pođete na počinak ugasite je."
Kada nam je vatra neprijatelj, pa onda i ono što je stvoreno od nje naginje svom korijenu. U An-Nisa', 3, rečeno nam je: "Ženite s s onim što vam je dozvoljeno od vaših žena.", a žene su imenica za kćeri Ademove iz ljudske vrste.
Postoji jedan događaj koji nam priča Ahmed ibni Sulejman en-Nedžad u svom Emalihu: "Kako je Ameš jednom prilikom ugostio jednog od džina, pitajući ga koja im je najdraža hrana. a on je odgovorio da je to riža." Ovaj događaj prenosi i Ebu Bekr Muhamed ibni Ahmed ibni Ebi Šejbe u djelu Kalaib, pričajući za Ameša kako je prisustvovao jednom vjenčanju džina i kako im je najdraža hrana riža. "Vidjeli smo kako riža nestaje, a nismo vidjeli ruke."
Postavlja se pitanje da li je Belkisa iz braka ljudi i džina, to nam spominje Šejh Abdul Kadir Gejlani u svom djelu Al Gunije, a u ovom djelu pisac nam priča: "Saznao sam ukoliko je žena od ljudske vrste dijete je vidljivo. a ako je žena džinka dijete je nevidljivo".
Akabetu ibni Abdullah priča da je neki čovjek došao Hasanu, sinu Hasana el. Basrija, i rekao mu:"O Ebu Said, jedan muškarac od džina prosi našu jednu djevojku na što ovaj odgovori: - Nemojte je udati za njega i nemojte ga ugostiti".
U djelu Akamul Merdžan fi Ahkamil džan pisac Šejh Imam Bedruddin ebi Abdullah Sibli navodi mnoge slučajeve braka·između ljudi i džina Dva ajeta iz Kur'ana a.š. su dokazi da nije dozvoljeno stupiti u brak s džinom. U An-Nahl, 72: "Allah za vas stvara žene od vaše vrste,...", i u Ar-Rum,21 : "I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite". Komentatori Kur'ana a.š. kažu da to znači od vaše vrste (ljudske).
Ako bi žena osjetila da ima polni odnos sa džinom nije se dužna kupati kako to kažu neki hanefijski šerijatski pravnici, jer je to propis kao što se u snu doživi.
Upitan je Ibni Abbas za dvopolce. pa je rekao da su oni od oca džina i majke ljudske vrste. Pitali su ga kako to, a on je odgovorio: "Uzvišeni Allah i Poslanik su zabranili da muškarac priđe ženi dok je pod menstruacijom, a ako to uradi pretekne ga džin, pa ona zanese i rodi se dvopolac".
Katade prenosi od Ebu Nasra, a ovaj od Abdurahmana ibni ebi Sajli da je neki muškarac iz njegova plemena otišao da sa svojim ljudima klanja jaciju, pa je nestao, te je otišla njegova žena kod Omera Ibni Hataba r.a. i ispričala kako joj je nestao muž. Omer je to provjerio kod njenog naroda i pošto je dobio potvrdan odgovor, naredio joj je da čeka četiri godine, a ona je sačekala četiri godine, a zatim došla h. Omeru r.a. i obavijestila ga da nije došao. H. Omer je to provjerio i pošto je bilo tačno. dozvolio joj je da se uda, međutim, vrlo kratko iza toga došao joj je muž.
Ponovo su se obratili Omeru r.a., na što je on primijetio: "Odsustvo nekog od vas dugo vremena, a da njegova čeljad ne znaju da li je živ, nas je navela na takvo rješenje. Njen prvi muž je rekao da ima ispriku, a on ga upita šta je tvoja isprika, a ovaj će na to: "Izašao sam s ljudima da klanjam jaciju pa su me napali i zarobili džini, te sam kod njih ostao dugo vremena, dok ih nisu napali vjernici džini i savladali ih, i počeli ih grditi, a ja sam bio među njima. Kad su mene upitali na tom ispitu ko sam, rekao sam da sam musliman, na što oni rekoše: - ti si naše vjere, te nam nije dozvoljeno da te grdimo pa izaberi da li češ se vratiti ili ćeš ostati sa nama. Tako su me pustili da se vratim". Omer r.a. ga je upitao: "Šta ti je bila hrana?" - a ovaj kaže: "Sve ono na šta nije spomenuto Allahovo ime, sve dok nisam oslobođen".