Imami Ša'ranija kaže da se cjelokupni Ehli Sunnet slaže u tome da postoje džini. Pored toga Kur'an a.š. govori o njima kao i sve objavljene knjige. Oni su stvorenja koja govore, jedu, polno opće i razmnožavaju se. Šejh Ebu Tahirel-Kazvini kaže da na njihovo postojanje ukazuje i to što su ih mnogi ljudi vidjeli tj. mnogim ljudima su se pokazali. Mu'tezelije u osnovi negiraju postojanje džina i tvrde da su džini izraz za lukave ljude, a šejtani su izraz za prkosne i nepokorne ljude kao i one najlošije. S takvim načinom mišljenja su prešli granicu kur'anskog teksta koji ukazuje na njihovo postojanje i na njihova svojstva. Četiri su osnovna elementa od kojih su stvorenja stvorena, a to su: voda, zemlja, vazduh i vatra. Voda i zemlja su potpuno vidljivi stvorenjima, a vazduh i vatra su skriveni običnom oku. Poznato je da vatra obuhvata svjetlo, plamen i dim. Svjetlo je čisti sjaj, dim je čista tama, a plamen je mješavina, tj. on je u sredini, između svjetla i tame. Arapski se to kaže maridž odnosno leheb.
Allah dž.š. je stvorio džine od maridža vatre tj. mješavine zraka i vatre, zato oni imaju jedan svoj odnos prema melekima sa stajališta svjetla, a imaju i svoj odnos tj. relaciju prema šejtanima zbog tame dima. Tako da zbog toga ima pokornih i nepokornih džina kao i vjernika i nevjernika. Allah dž.š. je rekao: "Džine smo stvorili još ranije od vatre proždrljive." Neko je rekao da to znači vatra sunca, a rečeno je da znači i vatra munje.
Što se tiče Iblisa l.a. razišli su se u vezi s njim da li je od džina ili od meleka. Jedni su rekli da je od džina koji su se uzoholili na zemlji te su s njima ratovali meleci i protjerali ga na nebo, te je tako sa stajališta hukma (sud, propis) od meleka, a sa stajališta svog stvorenja je od džina. Tako da su tačne dvije verzije u vezi njega. Neko je opet rekao da je on od džina sa stajališta funkcije, a od meleka sa stajališta vrste pa je zbog svoje funkcije postao od kjafira.
U svom djelu EI-jevakitu vel-dževahiru Imami Ša'aranija nam govori da je Uzvišeni Allah dž.š. dao džinima mogućnost da se pojave u liku u kome hoće, kao što je nama omogućio da se pojavimo u kojoj hoćemo odjeći. Prema tome nama su potčinjeni oblici odjeće kao što su njima potčinjeni oblici likova s napomenom da je naša odjeća od raznih tkanina, a njihova je od vazduha i sunčevih zraka satkana, a svako radi prema svome liku. Imami Ša'ranija nam dalje govori da je tijelo meleka i džina tananije od zraka, a to znači da ima veću mogućnost transformacije i zbog toga su njihova tjelesa nevidljiva našim pogledima. Kada nam Uzvišeni Allah dž.š. hoće da pokaže meleka ili džina, on im da moć da se oforme u odjeći vazduha u kojoj hoće formi i liku te ih tako u toj slici ljudi vide.
A melek nije čovjek u svojoj biti. On se samo oformi u liku čovjeka posredstvom grubog vazduha, jer vazduh kada se zgusne moguće ga je opaziti kao fatamorganu. Dalje Imami Ša'aranija govoreći o ovome problemu kaže: -Ako me pitaš kakvo je značenje riječi Uzvišenoga -Zaista vas on (šejtan) vidi, on i njegovo pleme odakle vi njih ne vidite- odgovor na to pitanje je ovakav: - Allah najbolje zna, one riječi "odakle vi njih ne vidite" - znače nije ih nemoguće vidjeti, nego ih je nemoguće vidjeti onakve kako ih je Allah dž.š. uistinu stvorio. To znači mi njih ne vidimo u njihovim stvarnim likovima nego ih vidimo u onim likovima u kojim nam se pokazuju kao što je lik mačke, zmije, psa, tj. džinske odjeće.
Postavlja se pitanje hoće li oni biti pokriveni od nas i u džennetu kao što su na ovome svijetu? Odgovor je ne, jer ćemo tada mi njih vidjeti a oni nas neće, osim njihovih odličnika. Njihovi odličnici će nas vidjeti kao što naši odličnici vide njih ovdje.
Takođe se postavlja pitanje da li im se glasovi razlikuju srazmjerno razlici likova u kojima se pojavljuju ili su im izvorni glasovi? Na to pitanje Imami Ša'ranija odgovara ovako: "Njihovi glasovi se razlikuju zavisno od lika u kojem se pojavljuju jer hukum pripada liku u kojem se pojavljuju bilo da se radi o čovjeku, životinji ili nečem drugom. Vodeći dalje dijalog o ovoj temi Imami Ša'ranija pita da li džini izgovaraju sva slova našeg govora ili, pak, postoji neka razlika ako poprime naš lik. Odgovor na to pitanje je da postoji razlika u ponečem i da ne sliče njihovi glasovi u svemu našim glasovima. To je zbog toga jer su njihova tijela tanana pa nemaju mogućnosti izlaska jakih slova. Imami Ša'ranija dalje postavlja pitanje kako je moguće da dobijemo znanje od njihovog govora sa okrnjenjem pojedinih slova. Odgovor na to pitanje je da dobijamo znanje od njihovog govora pomoću izgovora sličnih slova našim slovima. Kada bi oni progovorili onako, a ne bi se poslužili sličnošću mi ne bismo ništa razumjeli. Dalje se postavlja pitanje da li je moguće da neko od njih džina progovori govorom čovjeka a da nije u liku čovjeka? To je nemoguće bilo kojem duhovnom biću, izuzev ako mu je to keramet. Džini su vrsta koja se po svom stvorenju nalaze između meleka i ljudi, tako da su oni izvjesna međa tj. berzah između duhovnih bića od svjetla i onih fizičkih bića. Takođe se postavlja pitanje kada se vidi neko duhovno biće posredstvom lika bilo da se radi o meleku ili džinu da li je to uistinu melek ili džin. Imami Ša'ranija kaže: "To je melek ili džin u stvarnoj svojoj zbilji, kao što mi čujemo posredstvom slova i glasova govor Kur'ana, iako su to slova i glasovi, uistinu je to Allahov govor."
Nekog od islamskih učenjaka su upitali o džinima pa je on odgovorio: "To su vazdušna stvorenja koje se mogu pretvoriti u razne likove." Šejh Ebu Tahir el-Kazvini kaže da kada se nešto uči na osobu napadnutu džinom to učenje zrači kao zrake sunca i pada na džina i prisiljava ga na pokornost.
Poznato je da su džini bili pokorni Sulejmanu (ع) kao što mu je bio pokoran i vjetar. Imami Ša'ranija r.a. kaže da su tjelesa džina tanana (prefinjena) kao vjetar i ulaze u šupljine sinova Adema (ع) kao što vatra, odnosno temperatura ulazi u srebro istopljeno, a poznat je i hadis koji govori da šejtan struji i prolazi kroz sina Ademova (tj. čovjeka) kao krv. Postavlja se pitanje šta je dokaz da su džini obavezni Islamom? Dokaz je Kur'anski tekst. Allahov poslanik (ص) ih je vidio na jednom mjestu koje se zove "BATNU NIHLE" a sa Allahovim poslanikom (ص) bio je u društvu Abdullah ibni Mes'ud. Abdullah priča da je Allahov poslanik (ص) oko njega zacrtao jedan krug i rekao mu da ne izlazi iz njega. Abdullah ibni Mes'ud dalje priča da kada su se pojavili džini Vjerovjesniku (ص) imali su spor između sebe tj. ubojstvo. Čuo sam njihov govor. Allahov poslanik (ص) im je presudio zatim ih je poučio suri Ar-Rahman i zadužio ih sa namazima, kao što je poznato u komentarima Kur'ana a.š.
Iako džini mogu biti vjernici po šeri'atsko-pravnim propisima nije dozvoljen brak između ljudi i džina. Postoje indicije da je dolazilo do takvih brakova iako su zabranjeni. Poznato je na osnovu Kur'ana a.š. da će džini koji su zaslužili džennet ući u dženet. To se jasno vidi u jednom ajetu sure Ar-Rahman na koju je ukazao Ibni Abbas, a gdje se govori o ljepoticama dženneta koje neće dirnuti prije ni čovjek ni džini. Dahak tvrdi da će džini ući u džennet i biti nagrađeni po djelima kao i ljudi. Sufjan kaže da će biti nagrađenipo djelima kao i ljudi. Sufjan kaže da će biti nagrađeni prema imanu i da će biti oslobođeni vatre tj. biće im rečeno: Budite zemlja (turab)!
Šejh Ebu Tahir el-Kazvini kaže da većina džina ne vjeruje u proživljenje poslije smrti i poziva se na ajet iz sure Al-Ginn: "I oni misle kao što i vi mislite da Allah neće nikoga oživjeti!" Poznato je da se oni dižu prema nebesima i da prisluškuju razgovor meleka, pa ih u tome sprečavaju nebeske kamenice (Šuhub) i koga dohvati nebeska kamenica spali ga, a koga ne dohvati on to što čuje prisluškujući meleke donese na zemlju svojim prijateljima i s tim pomiješa stotine laži kako je rekao Allahov Poslanik (ص) O ovome šire priča u svome komentaru Ibni Kesir, komentarišući suru Pjesnici, pri kraju ovog poglavlja, tumačeći Kur'an a.š., on navodi sahih hadis u vezi gore navedenog. O kamenovanju šejtana (džina) koji prisluškuju govori se i u poglavlju Es-Saffat i u poglavlju Mulk kao i na drugim
mjestima. Poznato je da na osnovu Kur'ana a.š. da se oni spuštaju kako Kur'an a.š. kaže: " ... na svakog griješnog lašca."
I laiku je poznato da postoji metafizička nečistoća, tako Kur'an a.š. upoređuje širk sa izmetom. Iako širk nije fizička stvar ipak ga Allah dž.š. naziva izmetom. Analogno tome i svaki drugi grijeh je duševna prljavština, odnosno nečistoća. Ako u jednoj kući ili na tijelu postoji nečistoća koja je uzrok pojave crva, muha i sl. badava je tjerati crve i muhe ako se ne odstrani nečistoća.
Poznato je da je čišćenje dužnost svakog muslimana i muslimanke i to čišćenje kako od fizičke tako i od metafizičke nečistoće na koju se sakupljaju šejtani odnosno džini. Prema tome da bi se neko oslobodio od uticaja šejtana odnosno džina, tj. da se ne bi sakupljali na njemu treba da vrši pokajanje, da obavlja strogo vjerske obaveze i drugo što će ga učeni ljudi posavjetovati.
Dok smo kod ovog trebao bih neke stvari spomenuti tek toliko kako bi se postavile na svoje mjesto. Naime trebalo bi obratiti pažnju na kulturu stanovanja, kulturu obrazovanja, kulturu ishrane, odijevanja, drugovanja i drugo. Ako se bolesnik napadnut od džina nalazi u ambijentu koji ne odgovara melekima, a odgovara džinima teško ga je izliječiti. Treba obratiti pažnju da li nam je stan uređen po islamskim principima tj. ima li u njemu neislamskih stvari, da li se
hranimo na nedozvoljen način i bez bismile kakvu literaturu čitamo, da li je ta hrana za našu dušu dozvoljena. Sve to utiče na psihičko zdravlje čovjeka. Ne treba se zavaravati time da je Allah Uzvišeni zabranio i naredio radi sebe, nego je to uradio radi nas kako bi nas sačuvao od raznih bolesti bilo fizičkih ili metafizičkih.
U Kur'anu a.š. je za svaku bolest ponuđen lijek, međutim lijekovi su obično gorki pa se ljudima ne uzimaju. Vidjeće se iz daljeg teksta da su šejtani i džini oholi, prema tome lijek za to je poniznost, jer je poniznost osobina meleka i bogougodnika. Vatra se gasi svojom suprotnošću a to je voda, zato se treba suprotstaviti naravima koje su odlika šejtana i džina, a to su oholost, neprijateljstvo, zamke i ostalo sa suprotnim odlikama kao što je poniznost, prijateljstvo i drugo.
Imami Ša'ranija govoreći o nebeskim kamenicama napominje da se tu radi o jednom svjetlu (nuru) koje sprži džina. Postavlja se pitanje da li je Iblis l.a. otac džinski. Imami Ša'ranija kaže da nije jer su džini postojali i prije njega, nego je on prvi koji je otkazao poslušnost. Uloga Iblisa l.a. je da donosi vesvese ljudima kako bi ih upropastio kod Uzvišenog Allaha, a da oni to i ne znaju. Međutim, on nema dominacije nad onim koji sasvim iskreno vjeruju Allahu dž.š. i na Njega se oslanjaju. Njegova je dominacija i moć nad onima koji se okreću i širk čine. Jedna od Iblisovih podvala je da čovjeka nađe u nekoj pokornosti pa mu došaptava neko drugo dobro djelo kako bi mu pokvario njegovu prvu odluku i namjeru tj. uljepšava mu nešto drugo kako bi to napustio.
Iblis l.a. se zna baviti i takvim podvalama i da da neko tačno otkrovenje (kešf) nečega ili neko znanje, a da čovjek ne zna ni odakle mu to. Dalje Imami Ša'ranija kaže govoreći o ovome da on zna doći robu sa svjetlom s kojim otkrije grijehe robova tj. ono što je pokriveno od drugog svijeta i tako mu otkriva njihove sramote, a taj jadni rob misli da je on mukašif i da je postigao veliku deredžu, a i ne zna da je sve to od šejtana, jer je šejtan postao njegov sluh i njegovi vid. Takvome je nužna hitna tevba (kajanje) ili će propasti.
Na osnovu islamske literature poznato je da šejtani i džini mogu poprimiti likove ljudi i tako mu prikazati kako drugi griješe, a da ovaj to i ne zna. Dalje Imami Ša'ranija kaže u svome djelu EI-Jevakitu vel-dževahiru da su većinom takve skrivene Ibliske podvale evlijama. On gleda u srce velije i ako vidi da je naklonjeno Amau on mu napravi lažan Ama i odatle mu dolazi i govori, tako je isto i sa Aršom, Kjursom i Nebesima. Pa ako je ranije u Allahovom znanju to da će se taj rob spasiti, Allah dž.š. će mu to šejtansko raskrinkati i šejtan će se vratiti ojađen, a ako Allah dž.š. ne
bude čuvao tog roba on će propasti.
Postavlja se pitanje da li šejtan ima moć nad vanjštinom čovjeka kao što ima nad njegovom nutrinom, ili je njegova moć samo iznutra. Odgovarajući na to pitanje Imami Ša'ranija nam citira Ibni Arebija iz poglavlja 383 Futuhati Mekkijje, a on kaže: "Šejtani džinski nemaju nikakve moći nad čovjekom izuzev iznutra za razliku od šejtana ljudskih koji imaju moć i nad vanjštinom i nutrinom čovjekovom."
Dalje naš šejh Muhjuddin ibni Arebi u 325. poglavlju istog djela kaže: "Šejtanovo neprijateljstvo prema sinovima Ademovim žešće je od njegovog neprijateljstva prema Ademu (ع), jer su sinovi Ademovi stvoreni od vode (min main mehin) a šejtan od vatre, pa je zbog te suprotnosti veće i neprijateljstvo."
Zatim on dalje govoreći o toj temi kaže da je Allahova milost prema nama da je ovakav neprijatelj skriven od našeg vida i umjesto toga nam je Allah dž.š. dao znakove u srcu putem šeri'ata kako bi ga spoznali i to nam je umjesto vida. A i Allah dž.š. nas je pomogao protiv Iblisa l.a., također, sa melekom kojeg je postavio vizavi šejtana, takođe, skrivenog od naših očiju.
Imami Ša'ranija dalje postavlja pitanje da li postoji šejtan koji nije ni od džina ni od ljudi i odgovara da postoji i naziva ga šejtan menevijju, a on nastane kao rezultat nadahnjivanja džinskih i ljudskih šejtana između sebe.
Imami Ša'ranija dalje kaže da je velika razlika između tih šejtana i kaže da džinski i ljudski šejtani uglavnom napadaju ljudsko srce sa onim što će ga udaljiti od Uzvišenog Allaha dž.š. Međutim, šejtan menevi izaziva sumnje i stvari kakve ni Iblis l.a. nije imao namjeru. Na primjer, kada šejtan vidi da je jedan rob sačuvan pomoću Allaha dž.š. i da mu nemože prići sa došaptavanjima onda mu se on otjelovi u obliku čovjeka, tako da ovaj čovjek misli da je on stvaran i na taj način ga uvede u (što je Uzvišeni Allah dž.š. zabranio preko mnogih alegoričnih objašnjenja) neposlušnost prema Allahu dž.š. Jedna od najblažih podvala na tom polju je da mu kaže: "Takve kao što si ti Uzvišeni Allah neće kazniti, jer si ti već Allah dž.š. spoznao i u tvom djelovanju nema ništa čim Allah d.ž. nije zadovoljan, prema tome nisi ni kriv za svoje postupke." Ako ga tu odbije on mu priđe na jedna druga vrata i kaže mu: "Uljepšaj svoje mišljenje prema Allahu dž.š." tj. tumači mu kako treba imati lijepo mišljenje o Allahu dž.š. i to da Allah dž.š. nije Kaznitelj da mu je on rob u svakom stanju i u stanju pokornosti i u stanju nepokornosti.
U tim svojim podvalama on se ne libi citirati i hadise i ajete kako bi spetljao čovjeka. Zato nema spasa čovjeku osim da dosljedno slijedi sunnet Alejhiselamov na način na koji su nam ga prenijeli dosljedni učitelji u vjeri.
Na jednom drugom mjestu u svom djelu El-Jevakitu Imami Ša'ranija govori i ovo da kada bi čovjek u svom približavanju Allahu dž.š. stigao direktno do Allaha dž.š. i kada bi mu Allah dž.š. ponudio nešto što nije u skladu sa sunnetom, rob trebe reći Allahu dž.š.: "Nema hilabe (obmane)", jer Allah dž.š. je otkrio u Kur'anu a.š. da Iblis l.a. ima osobinu mekra (zamke) kojeg treba da se čuvamo. On nas s tim iskušava da li smo mi iskreni sljedbenici našeg Pe'jgambera (ص) na što nas je On u Kur'anu a.š. obavezao, tj. obavezao je da mu se pokoravamo i da ga slijedimo. Poznato je da Muhammed (ص) nema osobina mekra i nikome zamke ne čini, jer je on milost ljudima. Na osnovu toga svi neiskreni sljedbenici Muhammeda (ص) biće raskrinkani kad-tad od strane šejtana ili čak samog Allaha dž.š. O tome govori naš šejh Muhjuddin Arebi u svom djelu između ostalih poglavlja i u 383. pa koga interesuje neka pogleda.
Oblik polnog općenja kod džina je perverzan (iskrivljen) slično dimu koji izlazi iz pećnica pa ulaze jedan u drugi i pri tome oni doživljavaju svoju slast i nastane od toga njihovo začeće kao što je slobodni miris cvijetnog praha palme, tako nam to priča Imami Ša'ranija.
lbni Arebi govoreći o džinima u 9. poglavlju Futuhata između ostalog kaže da kod njih postoje plemena i narodi kao kod ljudi i da se kod njih znaju desiti veliki ratovi. Tako da neki kovitlaci prašine nastaju od njihovog ratovanja, iako na kraju kaže da svaki kovitlac prašine ne mora da bude od njihovog ratovanja. Imami Ša'ranija kaže da je između džina prvim šejtanom nazvan Harit. Njega je Uzvišeni Allah protjerao iz svog rahmeta i od njega su se razgranali šejtani, pa ko od njih vjeruje kao što je vjerovao HAMIT bin el-Ham bin Lakis bin Iblis takav se svrstava među vjernike džine, a ko od njih ostane na nevjerstvu on je šejtan.
U jednom hadisu piše ovako: "Nema nikoga da nema svog šejtana koji mu naređuje zlo. Upitall su Allahovog Poslanika(ص): Je li i ti Allahov Poslaniče? On je odgovorio: Da. Međutim, mene je Allah pomogao protiv njega i on se pokorio i ne naređuje mi ništa sem dobra. Postavlja se pitanje da li je pokuđeno ill pohvalno kontaktirati sa džinima. Imami Ša'ranija kaže da je pokuđeno, a da nije pohvalno, jer većinom kod džina dominira bezobrazluk kao kod pokvarenih. Pametan je onaj ko bježi od džina kao što se bježi od kontaktiranja s pokvarenjacima.
Imami Ša'ranija kaže da nikada nije vidio nekog ko kontaktira s njima da mu je to rezultiralo dobrim, a to je zbog toga što je osnova džina vatra, a vatra je jako pokretljiva po svojoj naravi. A ko je tako nestabilan kao vatra on je brz i u pokvarenosti i u prostakluku, Jer džini su opasniji kao iskušenje za one koji kontaktiraju s njima od ljudi tj. oni poprimaju džinsku narav.
Ibni Arebi govoreći o njima u Futuhatu u 51. poglavlju kaže: "Nikad niko nije kontaktirao s džinima i da je preko njih dobio nekakvo znanje o Uzvišenom Allahu, jer su oni najviše neznalice o Allahu dž.š. I njegovim svojstvima od svih svjetova."
Moguće je da se nekom ko kontaktira s njima učini to kerametom od Allaha dž.š. ono o čemu ga džini obavještavaju (o događajima ovog svijeta tj. o onome što će se desiti u svijetu), međutim, to je daleko od kerameta. Krajnji domet njihovog dostavljanja onome ko kontaktira s njima je da mu pokaže neke specifičnosti biljaka i kamenja i nekih imena i slova, a uglavnom su to znanja koja kudi šeri'at. Dokazano je u najviše slučajeva da se kod onoga ko kontaktira s njima pojavi oholost u odnosu prema ljudima, a onoga koga zahvati oholost zahvatiće ga i Allahova Makt (nesnosnost, odvratnost) i uvešće ga u vatru kao što se u ajetima i tradiciji govori o oholosti.Ibni Arebi naširoko govori o pokuđenosti u kontaktiranju s džinima u 55. poglavlju, Futuhati - mekijje.
Mnogi laici misle da se sufije bave džinima i da kontaktiraju s njima što u osnovi nije tačno, jer se sufije bave Allahom dž.š., njegovim svojstvima i tajnama, a ne džinima. Treba letimično pogledati sufijsku literaturu pa će se vidjeti da se oni ne preokupiraju ni ovim ni onim svijetom, a kamoli džinima. Njihova je preokupacija Allah dž.š. i Njegov Poslanik(ص). Laici kažu da je neko dobio deredžu ako je uspostavio kontakt s nekim od džina, a za sufiju je to pad.
Nepoznavanje džina sa islamskog stajališta povlači za sobom velike opasnosti na akaidskom i šeri'atskom planu, tako mu se može desiti da ga džini obmane reinkarnacijom, telekinezom i sličnim, nazovi, čudima.
Međutim, u ovom radu nije mi cilj pisati na koji način oni obmanjuju kada je u pitanju reinkarnacija, telekineza, hiromantija, spiritizam i drugo. U ovakvom jednom kratkom radu koji je samo namijenjen kao
uvod u ovu oblast nije se mogao očekivati odgovor na mnoga pitanja vezana za ovo područje. Smatram da jedna ogromna knjiga ne bi mogla objasniti sve to. Na kraju ću ipak navesti jedan banalan primjer vezan za sve ovo.
Kada jedan čovjek u svojoj potrebi ode kod nekog ko kontaktira sa džinima ili šejtanima, zamislite taj susret. On u svojim halucinacijama, bilo vizuelnim bilo akustičnim, vidi ili čuje džina koji ga obavještava o nekim njegovim skrivenim stvarima kao što su imena porodice, šta je rekao pri polasku i sl., a pacijent jadnik ne zna moć i brzinu džina, a i to da i njegov vlastiti džin može sve to odavati. Pošto se već kahin (tj. vračar) uključio na talasne dužine džina i zbog tih kojekakvih obmana on jadnik izjavljuje kako ovaj sve zna, a to je veoma opasna izreka koja ga vodi u nevjerstvo. Zar nije moguće da šejtan ili džin na kojeg je Pejgamber (ص) ukazao govori onome ko kontaktira s
njim?
Veliki islamski učenjak, Imam Gazalija govori u svojim vefkovima i o tome kako džin može ući u stomak čovjeka kao i o načinu na koji se tjera. Imam Ahmed ibni Hanbel r.a. su se potužili da je u jednog čovjeka džin u stomaku, a on je poslao svoj kaput da ogrnu tog čovjeka i da glasno kažu džinu da izađe iz njega. Kada su to uradili čuli su odgovor džina koji kaže: "Imam Ahmed ibni Hanbel se boji Allaha dž.š., a ko se boji Allaha moram se i ja bojati njega.", te je tako napustio čovjeka. Moram reći na kraju još i ovo: Ibni Arebi u svom komentaru Kur'ana a.š. identificira šejtane, naime tumači riječ šejtan kao imaginaciju ili uobrazilju. I zaista, poniznost osobina je svih dobrih ljudi na koje nema uticaja šejtan, a osobina svih onih kod kojih dominira šejtan je oholost, uobrazilja.
VRH STRANICE