Akika uključuje žrtvovanje koze ili janjeta sa nijjetom za dobrobit djeteta. To je zahvala Allahu dž.š. zato što je darovao dijete. Kazuje se da je Poslanik (ص) žrtvovao po kozu za svoje unuke Hazreti Hasana (ع) i Hazreti Husejna (ع).
Preporučeno je da se na dan akike djetetu dadne lijepo ime, glava obrije i protuvrijednost težine njegove/njezine kose u zlatu podijeli u dobrotvorne svrhe. Ako se, iz bilo kojeg razloga, akika ne uradi sedmog dana može se uraditi četrnaestog, dvadesetprvog ili kada god je moguće. Svakako, akika ne bi trebala da se bespotrebno odlaže.
Ustvari, prema mišljenju velike većine muslimanskih učenjaka, akika je vrlo preporučena praksa (sunnet). Također, postoji jedan manji broj islamskih učenjaka koji akiku smatraju obaveznom. To je mišljenje Hasana el-Basarija.
Na kraju, značaj akike je u tome što je ona dio Ibrahimovog (ع) naslijeđa. Poslanik Ibrahim (ع) je bio čovjek tevhida (jednoboštva), i čitav svoj život je proveo svjedočeći monoteizam (jednoboštvo). Ukidao je žrtve ili rituale koji su bili upućeni bilo kome drugom osim Allahu dž.š., a podsticao žrtve i molitve koje su bile upućivane samo Allahu dž.š. Djela vezana za akiku mogu se smatrati kao djetetovo uvođenje u svijet i lekcije tevhida (jednoboštva).
Ukratko, akika je veliki sunnet koji bi svi muslimani trebali praktikovati, naravno, ukoliko su u mogućnosti.
Također, žrtvovanje žrtvenih životinja u ime Stvoritelja se prakticizira i u drugim prilikama, kao što su:
- vjenčanje (zahvaliti se Gospodaru na njegovoj milosti, opskrbi i što nam je dao životnog prijatelja i saputnika da nađemo "smiraj duše" u njegovom prisustvu. Tražiti milost i blagodat.);
- bolest (tražiti oporavak i ozdravljenje za sebe ili bolesnika);
- problematične situacije (kada se nalazimo u teškim životnim situacijama i trebamo razrješenje nastalih problema) i sl.
Za mušku osobu se prinose dvije žrtve,a za žensku osobu jedna žrtva. Onaj koji vrši žrtvovanje (klanje žrtvene životinje) mora da bude musliman i da se pridržava datih uputa od Gospodara. Prije žrtvovanja mora izvršiti vjersko pranje (abdest), obaviti molitvu (uobičajeno dva rekjata namaza), zamoliti Gospodara da olakša njemu i žrtvi sam čin žrtvovanja. Potom treba mirno i sa poštovanjem prići životinji koja će biti žrtvovana, polako je (sa spominjanjem Božjeg imena, Bismillom i Tekbirima) okrenuti prema Kibli (Kaba, Meka), donijeti nijjet (odluku u kojoj mora biti naveden razlog žrtve i za koga se žrtva prinosi) za prinošenje žrtve, i što prije obaviti žrtvovanje (klanje),da ne izlaže žrtvu patnji.
Nakon žrtvovanja zamoliti Gospodara da prinesenu žrtvu prihvati i da usliši molbe koje su mu upućene.
Meso se podijeli siromašnima ili može biti iskorišteno za pripremanje gozbe gdje su pozvani siromašni, porodica i prijatelji.
VRH STRANICE