Ibrahim ibn Me'mun prenio je od Hamada ibn Isaa, od Šuajba al-Aqrqufija, od Abu Basira, od Abu Abdillaha – mir neka je na nj – koji je rekao:

"Nema prigovora za nošenje hamajlije protiv uroka, protiv groznice, i protiv bilo koje ozbiljne bolesti praćene groznicom. Kada je neko svjestan šta govori, ništa nepoznato neće ući u njegove dove."

Muhammed ibn Jezid ibn Salim al-Kufi prenio je od Al-Nadr ibn Suweyda, od Abdullaha ibn Sinana, od Abu Abdillaha – mir neka je na nj:

"Pitao sam ga (Abu Abdillaha) o zapisu protiv škorpiona i zmije, i hamajlije i zapisa protiv ludog i opsihranog čovjeka.

On je odgovorio: "O ibn Sinane, nema prigovora hamajliji, dovi i zapisu, ako su isti uzeti iz Kur'ana. Koga god Kur'an ne izliječi, Allah ga ne želi izliječiti. Ima li išta efikasnije protiv navedenih napasnika od Kur'ana?

Nije li On, Uzvišen neka bude spomen i slava na Nj, rekao: "Da smo objavili ovaj Kur'an brdu, vidio bi ga poniznim, kako se zdrobi u strahu od Allaha." (Al-Hašr,21)

Pitajte nas (Ehli-bejt), mi ćemo vas podučiti i upoznati sa smislovima Kur'ana za liječenje svake bolesti."

Muhammed (ص) je dao olakšicu u vezi sa zapisima koji nemaju veze sa širkom, rekavši:

"Ko može da koristi, svom bratu neka to učini" (Imam Ahmed, Muslim i Nesaija od Džabira).