"i ima nas muslimana, a ima nas zalutalih..." (Al-Ginn, 14)
Džinovi ili džini su za muslimane parna ili plamena bića (agsam), s inteligencijom, nevidljiva,koja su u stanju da se pojavljuju u različitim vidovima, te da obavljaju teške poslove.
Stvoreni su od ognja bez dima, dok su insani (Ijudi) i meleci (anđeli), ta druga dva razreda inteligentnih bića, stvoreni od ilovače i svjetlosti.
"Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili džine od vatre užarene." (Al-Higr, 26, 27)
Oni se mogu spasiti,jer Muhammed (ص) je poslan i njima kao i Ijudima; neki će ući u džennet (raj), a neki će biti bačeni u džehennem (pakao). Njihova veza sa Iblisom l.a. (Lucifer) i sa šejtanima (đavolima) uopće nije jasna. U suri Al-Kahf, 50 kaže se da Iblis l.a. pripada džinovima; ali u suri Al-Baqara, 34 daje se na znanje da on spada među meleke (anđele).
"A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu!" - svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!" (Al-Kahf, 50)
"A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik." (Al-Baqara, 34)
Stoga je to neodređeno, što je potaklo stvaranje mnogih legendi i pretpostavki. Arapski pisci rječnika rado riječ ginn izvode od riječi igtinan ("skrivanje", "biti skriven").
Džini predislamske Arabije bijahu pustinjske nimfe i satiri, onaj dio života prirode koji čovjek još nije pokorio i koji je neprijateljski raspoložen prema njemu. Ali su u doba Muhammeda (ص) već postali neodređeni i bezlični bogovi. Mekanci su vidjeli srodnost (nasab) između njih i Allaha dž.š. (Al-An'am, 100) i tražili pomoć od njih (Al-Ginn, 6).
"Nevjernici smatraju džine ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!" (Al-An'am, 100)